Holografski materijal

Prvikorišteni materijal bili su neki anorganski kristali, dok se danas sve više istražuju mogućnosti raznih organskih polimera. Napustimo li sada analogan zapis (hologrami na kreditnim karticama, identifikacijskim ispravama, CD medijima, pa i dječjim igračkama) i uočimo puni potencijal ove tehnologije koji dolazi do izražaja tek s digitalnim načinom zapisivanja, postoji više važnih zahtjeva postavljenih pred neki materijal koji moraju biti ispunjeni kako bi se materijal iskoristio za snimanje holograma. Neki manje ili više očiti zahtjevi mogu se navesti bez iscrpne diskusije: Izvrsna optička kvaliteta: Laserske zrake prolaze sustavom leća, prizmi i zrcala, ali također i holografskim materijalom, pa se od njega očekuje vrlo visoka optička kvaliteta, baš kao i od ostalih optičkih elemenata od kojih je sustav sastavljen. Tehnologija je izrade do sada dosta napredovala i zadovoljavajuća kvaliteta postignuta je i s anorganskim kristalima i s organskim polimerima. I drugi je faktor odgovoran za optičku (ne)kvalitetu, a mikroskopske je prirode - unutarnje raspršenje svjetla. Ovisi o samom materijalu i ne može se otkloniti u postupku obrade, a pokazano je da najbolji organski materijali i preko 100 puta jače raspršuju od anorganskih kristala. Visok dinamički raspon: Što je više holograma zapisano u istom volumenu materijala, to svaki od njih postaje nečitljiviji. Naime, jakost očitanog signala obrnuto je proporcionalna kvadratu broja snimljenih holograma. Dinamički je raspon stoga veći što se više holograma može zapisati u isti volumen materijala uz jednaku pouzdanost pri njihovu čitanju. Visoka osjetljivost: Svjetlo je uzrok fizikalnim ili kemijskim promjenama nekog optičkog svojstva materijala. Kod visokoosjetljivih materijala mala ekspozicija uzrokuje veliku promjenu tog optičkog svojstva. Stabilnost: Materijal mora demonstrirati vrlo visoku stabilnost geometrije i stabilnost svih ostalih svojstava pri radnim uvjetima. Više je puta do sada navedena mogućnost zapisivanja u holografski materijal, promjena nekog optičkog svojstva materijala njegovim izlaganjem svjetlu. S gledišta kemije čvrstog stanja fotorefrakcija (PRE - photorefractive effect) najzanimljivija je u usporedbi s ostalim fotopromjenjivim optičkim svojstvima.